Sjaj i beda samospoznaje…

Sve je veci broj ljudi  koji pokusavaju  okultnim ili spiritualnim znanjem da dodju do sirenja  svesti i tajanstvenih moci .Medjutim,  iskustvo govori da 99% njih nema  uopste svest o tome sta zapravo zele ostvariti svojim spiritualnim interesovanjima Takvi pokusaji, izjednacavanja svakojakih “tajnovitih” znanja sa spiritualnim mocima samo vode udaljavanju od  svrhe posedovanja i koriscenja tih istih moci kao instrumenata raskivanja ego lanca kojim smo okovani u realnosti.

Iz tog razloga mnogi tragaoci za istinom o sebi ograniceni  su u slobodi   “putovanja” ka svom stvarnom cilju postojanja u zemaljskom svetu. Takozvane magijske moci, budjenje kundalini Shakti, astralna projekcija i druge okultne snage  privlace pocetnike poput magneta  jer svi bi mi da smo posebni, i da imamo neku moc u ovome svetu. Ali avaj, dug put je do takvih ciljeva i najcesce vecina odustane od “traganja za istinom” kad shvate da se nista  na precac ne moze postici u spiritualnom razvoju. One koji imaju “oci da vide i usi da cuju” mudrost uci da kad zaboravis na sve i udjes u “nista” doci ce ti sta treba.

Dakle, moramo zaboraviti na sve svoje moguce razloge zasto zelimo da postanemo tragalac na unutrasnjoj stazi. Ovo kazem jer nijedan razlog koji ima veze sa nama zapravo nije ono sto  je stvarni cilj nas samih vec naseg ega. Uvek mi je drago kad neko iskaze interes za samospoznaju ali na zalost, ne mogu nista uciniti po tom pitanju za svakog ko ne zeli da uvidi da ono za cim traga su zelje njegovog.njenog ega a ne njihove sustinske potrebe za probudjenjem i oslobodjenjem. 

Ako hocemo da se posvetimo spiritualnom razvoju moramo pre svega biti iskreni prema sebi i priznati sta nas motivise da se bavimo samim sobom. kad to uradimo na pravi nacin onda treba da se suocimo sa istinom do koje se dodje.  Istina je samo jedna i sa njom nema kompromisa. U velikoj je zabludi svako,ko misli da moze izbeci odvajanje  od svega sto nase (lazno) Ja nosi sa sobom i uci na mala vrata, koji god spiritualni put da je u pitanju.

Raditi na samokultivisanju ima veoma, veoma duboko znacenje koje najmanje od svega ima veze sa svetom oko nas i sa drugim ljudima. Baviti se samim sobom, ima pre svega veze sa nama samima  ne sa drugim ljudima.Ovakva vrsta aktivnosti nije nikakvo bajkovito putovanje, vec iziskuje “krv,suze i znoj”

Ljudi  nikako da private da put do uvida o smislu naseg postojanja  vodi kroz nas same a ne kroz druge i da drugi  ljudi, samo predstavljaju podrsku i inspiraciju ali svako svoj krst mora izneti sam.  Zato je toliko spiritualnih preletaca koji setaju od jednih do drugih  spiritualnih centara u pokusaju da onako kako to oni zamisljaju, dodju do onog sto zele .Medjutim, ego  nikada nece dobrovoljno da se pokloni i preda vec ce uvek  boriti se za svoju prevlast. Dovoljno je da samo jedna ego zelja bude u poziciji da ima moc koja deli istinsko od laznog.

I zato je u ljudskom umu posedovanje moci primarno i sve ostalo po defoltu  u ovom zemaljskom svetu, na kraju krajeva, zavisi od toga koliko smo mocni. Jer bilo da je u pitanju spiritualna ili svetovna moc,-prikriveno ili pak direktno- moc kao  moc, usmerava nase zivljenje i odredjuje krajnje ishodiste.

Ali, ne zaboravimo da zivotna igra ima svoja pravila. Jedna je da ostanemo u zemaljskom snu, da budemo podanici i (p)ostanemo sluge,da ne kazem robovi svoje proslosti,druga je da se probudimo Sad i Ovde i postanemo slobodni. Problem nastaje sto je veoma tanka linija koja razdvaja zelju za budjenjem od zelje za moci, da se bude nesto posebno. I, ako se okliznemo hodajuci po ivici granice tankoj kao ostrica brijaca koja nas deli od istine, koja razdvaja stvarno od nestvarnog , nasa posebnost postace nase prokletsvo…

Nesposobnost, da se covek koji se bavi  samospoznajom, zaista oslobodi od bilo kakve umisljenosti o svojoj posebnosti, mesijanstvu,  proizlazi iz nepostovanja zakonitosti  koje dovode do probudjenja. Na prvom mestu je neodvajanje od svog starog JA a zatim sledi okruzivanje nespremnim individuama koje traze  i prihvataju sebi slicne  u zelji za isticanjem svoje posebnosti. Trece je mozda najtrikovitija stavka a to je trazenje duhovnog  ucitelja bez stvarnog razumevanja sta mi ustvari  zaista zelimo i sta stvarno hocemo da ostvarimo pod izgovorom potrebe za necijim vodjstvom,tj. nasim nasim traganjem za spiritualnim uciteljem.

Naravno, prirodno je da se ljudi okupljaju, iz tih teznji i potreba izniklo je i ljudsko drustvo sa svojim karakteristicnim razlicitostima odredjenim, duhovnim I kulturoloskim tradicijama. No, svetovno okupljanje i duhovno okupljanje nije isto. U prvom je sve centrirano oko razumske svesti, usmerenja svesnosti  na svetovne moci, oko covekovog  egocentricnog dozivljaja sebe koji  funkcionise unutar nesvesnih ogranicenja.U drugom slucaju,  covekova  “svesnost”  nije samo “realna” nego transcedentira u cistu svest. Pri takvim ( karmickim) susretima  “aktivira” se osecaj prepoznavanja  koji e toliko jak da istiskuje svest iz sfere racionalnog. Takvi pojedinci svojim medjusobnim prepoznavanjem pokrecu nova osmisljavanja stvarnosti koja su u saglasnosti sa prirodnim tokom kretanja u zakonitostima harmonije dualnog sveta.

Po svojoj prirodi nas ego je veliki energetski rasipnik i u zemaljskom svetu,pojednostavljeno receno, gde vlada moc  ljudske zelje za energetskim praznjenjem I zadovoljenjem ega, zasto se pretvaramo  da tragamo za suptilnim  dozivljajem realnosti,  uzvisenim izvorom zivota,  kad nam se vrhunac dozivljaj postojanja pre svega svodi svodi na trenutno zadovoljstvo i olaksanje…?  Da bi prestali da se pretvaramo moramo proci kroz odricanje od samozadovoljstva, od kompulsivne potrebe da nam se uvek nesto mora desavati. Moramo prestati da bezimo od sebe jer pravi duhovni preporod ljudi moze nastati jedino iz transformacije zivotne  energije koja je u njima akumulirana.

Verovali u to ili ne potpuno je svejedno ali  ljudska vrsta sluzi kao energetska hrana necemu sto  se hrani nasom energijom. Nebitno jesu li to emocije nastale iz straha ili iz ljubavi. U nama je sve tako podeseno da sami sebi izazivamo nase potrebe za razlicitim  vidovima emocionalnih praznjenja, od strave i uzasa do smeha do suza. Da li je to trenutak uzasa osudjenika na smrt   dok mu  dzelat odseca glavu ili dok se vozimo  u Roler coaster-u u Luna parku ili trenutak orgazma na vrhuncu seksualne ekstaze svejedno je…. U ovome svetu- stvarna moc je, u stvari vrhunsko ispunjenje ega i ma koliko  bila mala ili velika, ona cini  da se covek oseca  gospodarem svemira. I ma koliko taj osecaj bio dozivljen na stvarnim ili iluzornim ubedjenjima, u ovom svetu bez pravog usmerenja  onaj ko poseduje svetovnu ili duhovnu moc u svojim rukama drzi vlast  nad drugima. Zato je svaka vrsta moci u stvari mac sa dve ostrice, paradoks nad paradoksima jer  “Ko se lati maca, od maca ce poginuti”

Moja najveca dilema  i dan danas   je sto sve ovo objavljujem sa izvesnim otporom. Pokusacu da objasnim ovo sto sam rekao. Dakle, zasto bih ja bilo sta,  bilo kome otkrivao, kad je vec toliko toga napisano, izreceno, objavljeno… da tragalac za istinom o sebi ne moze vise da se snadje i orijentise u kom pravcu da krene i odakle poceti. Na kraju krajeva spiritualnih ucitelja ima u tolikom broju da je postalo  sasvim  lako doci u kontakt sa najvecim brojem njih.

Svako ko nije svestan mere  u kojoj je ovaj svet  postao haotican i neuravnotezen, taj  je srecan covek. Ponekad i sam pozelim da sam medju takvima…  Za one koji ipak hteli ne hteli, imaju  kakav takav, osecaj da se nesto desava sa ljudskom vrstom  i u ovom zemaljskom svetu, svest o neophodnosti da se koliko je to moguce ostane “nezavistan ” od svakojakih uticaja, vodi ih od jednog mesta do drugog u traganju za istinom o sebi. 

Na zalost,sudbina svakog tragaoca za istinom o sebi je takva da  vecina  ljudi  prepusteni su sami sebi i to je trnovit put ka necemu sto mozda tek samo naslucuju negde duboko u sebi. No,to je neizbezan proces i tu pomoci nema. Buduci da nemam razloga da se mesam u  zivotne tokove drugih ljudi-osim u izuzetnim slucajevima-ostaje mi  da nastavim sa svojim radom i da Vam iskreno pozelim da dodjete tamo gde je vase pravo mesto i pripadnost u ovome zemaljskom svetu.

Jedno je izvesno, pre ili kasnije svako uvek na kraju svog lutanja, dodje tamo gde mu je sudbinski predodredjeno da stigne u ovome zivotu.  Mozda  zato neki medju vama vec  su stigli tamo gde treba da budete,…